Legenda o Vilinu gradu: pustite dvije suze za prelazak preko Krke

Legenda o Vilinu gradu: pustite dvije suze za prelazak preko Krke

Krka je rijeka s tisuću uloga u prirodnom spektaklu koji završava svjetskim blockbusterom Nacionalnim parkom Krka u kojem njezino veličanstvo voda tvori izvanzemaljske kreacije. U gornjem dijelu toka Krka je pitoma i mirna, kao da se priprema za crescendo koji će uslijediti pri njezinu ulijevanju u Jadransko more. U gotovo neprirodnoj tišini doline Carinska draga, gdje se rijeka izležava u škrtom krajoliku, krije se nekada moćan grad do kojeg vodi očuvan srednjovjekovni put.

 

Dva kilometra od manastira Krka zagrljene stijenama Zagore i zavijen u mirise bure skrivaju se ruševine Bogočina koji narod ovog kraja zove Vilin grad prema legendi koja, poput Krke, već stoljećima živi u pučkoj predaji.

Stanko Ferić

Prošlo je vrlo mnogo vode kroz slapove od kada je u ovim krajevima živio bogati knez Bogoje. U Bogočinu je sagradio prekrasne dvore za svojeg sina jedinca Bogdana i njegovu lijepu zaručnicu Miljevu, kćer moćnog bana Domagoja i otmjene banice Čike iz Ključa na rijeci Čikoli.

Mislili ste da je samo Tolkien pisao o dvije kule? Pročitajte legendu o Vilinu gradu

Tog dana u dolini snova vladala je posebna atmosfera. Sluge su pripremale najbolja odijela za plemiće, a bogato urešeni konji veselo su hrzali u slatkom iščekivanju velikog događaja – svadbe Bogdana i Miljeve.

 

Iz Ključa je prema Bogočinu krenula velika svita od sedam banova i 12 župana kako bi udali najljepšu djevojku u kraju. Prema njima je krenuo i knez Bogdan s bogatom pratnjom čiji su se sjajni oklopi ljeskali poput zrcala na površini rijeke. No odjednom, kada su svatovi krenuli prema dvorima slaviti ljubav dvoje mladenaca, nebo se zacrni, vjetar krene mahnito puhati, a rijeka se gotovo zaustavi, kao u strahu što će se dogoditi.

Stanko Ferić

Uz zaglušujuću riku koja je parala mirnoću doline doletio je zmaj, ugrabio zlaćanu princezu i povukao je u dubine jezera Brljan. Knez Bogdan hrabro je krenuo prema moćnom čudovištu spasiti svoju izabranicu, ali krilata je zvijer i njega povukla u ledene dubine Krke.

Od silne tuge za sinom knez Bogoje ostario je preko noći. Gotovo cijelo bogatstvo razdijelio je župi, a od ostatka novca sagradio je manastir Aranđelovac kako bi svećenici molili za nesretnog jedinca i njegovu Miljevu.

 

Malo dalje nizvodno sazidao je dva grada, Čučevo i Nečven, kao simbol ljubavi dviju tragično stradalih duša, a u gradske je kule, koje kao da su dosezale do neba, zatvorio dvije sestre koje su danonoćno plakale i naricale nad mladim parom. Nakon toga je sagradio dva mosta – jedan kod Roškog slapa, a drugi kod Miljacke, na kojima su putnici prilikom prelaska plaćali dvije suze mostarine za Bogdana i Miljevu.

 

Kada je sve to napravio, knez Bogoje razrušio je veličanstvene zidine Bogočina. Nekad veseli grad utonuo je u tišinu, a shrvani je plemić otišao u nepoznatom pravcu. Za njega više nitko nikada nije čuo.

Ivo Biočina

Miljevina majka barunica Čika sagradila je kulu kod Ključa u kojoj je doživotno molila za kćer i zeta Bogdana. Od tog doba narod je Bogočin prozvao Vilinim gradom, rječica pod Ključem dobila je ime Čikola, a kraj između ova dva grada koja je zadesila velika tuga naziva se Miljevci.